Dud bijeli i crni … Hrana i lijek

Dud se spominje u mnogim djelima antičke Grčke i Rima a porijeklo vuče iz Perzije. Dud je biljka koja zadnja propupa čekajući toplo vrijeme a kad počne pupati, propupa u jednoj noći.

Plodovi duda sadrže slobodne organske kiseline (limunska i jabučna), vitamine C, B, K, A, i E, željezo, kalij, mangan i magnezij, pektine i druge korisne tvari. Posjeduju veliku količinu antioksidansa. antocijanina

Osim kao slasna hrana, crni dud je od davnina poznat i po svojoj izuzetnoj ljekovitosti. Za lijek se koriste list i plod. Mladi, zdravi i potpuno razvijeni listovi beru se tokom ljeta i suše u tankom sloju na propuhu u hladu. Crni dud se u narodnoj medicini koristi protiv upale mokraćnih kanala, bolesti usne šupljine i grla, epilepsije, depresije, nesanice, vrtoglavice te kod ugriza buba i zmija.

Iz plodova crnog duda, naročito onog koji ima više kiselkasti okus, cijedi se sok i od njega kuhaju sirup i pekmez koji služe kao hrana, poslastica i blagi lijek protiv upale grla i usne šupljine.

Zbog velike količine prirodnog sećera, dud je zdrava hrana kako za ljude, tako i za domaće životinje. Zreli i aromatični tamnoljubičasti plodovi jedu se svježi, prerađeni ili osušeni. Osušeni mogu zamijeniti šećer i zbog toga se melju i dodaju pri izradi slatkiša. Služe i za izradu sokova, kompota, želea, sirupa i dr. Od iscijeđenog soka dobiva se sirup koji podsjeća na med.

Sok crnog duda djeluje antiseptično pa se daje za lakše iskašljavanje, znojenje i mokrenje, a pomaže i za ispiranje kod upale grla i usne šupljine.

Ljekovita svojstva duda: